Krunoslav Dražić

Moj glazbeni put počinje pred kraj 80-ih godina kada uz oca i majku sa svojih nepunih 8 godina odlazim na probe „KUD“-a Zrinski u Brodskom Stupniku u kojem i danas živim. Kako je cijeli niz naraštaja moje obitelji bio vezan za glazbu, od pradjedova, djedova, mojih roditelja, tako je i mene ta nit vezala za glazbu – točnije za tamburu. Prvi tonovi koje sam pokušavao odsvirati bili su na tamuraškom čelu koje je otac svirao, a ja sam ga svirao stojeći, kao bas, zbog svoje veličine. Nedugo zatim otac je dao urediti jedan stari prim/bisernicu za mene, te mi je on pokazao prve korake na tom intrumentu koji me i danas ispunjava radošću, veseljem, sjetom, tugom…

U razgovoru s roditeljima odlučio sam upisati glazbenu školu u Slav. Brodu, no nedugo zatim na grad su počele padati granate, te smo odlučili da nema smisla riskirati i da ćemo „malo“ pričekati.
Nažalost, rat je potrajao, a moja želja za glazbenom školom više nije bila ostvariva zbog godina koje sam imao. U međuvremenu s navršenih 11 godina roditelji me upisuju u školu tambure koju pokreće „KUD“ Zrinski u Brodskom Stupniku, a pod voditeljskom palicom gosp. Nenada Seletkovića. Željan napretka, više znanja i izazova, nakon nešto više od 2 godine provedene u školi tambure, odlazim u tamburaški sastav Tkanica. Tada, sa nepunih 14 godina kreće moj život s tamburama koji traje do danas.

Od tada do danas svake godine sam sudjelovao na festivalu „Zlatne žice Slavonije“, (u kasnijem periodu pod nazivom „Glazbeni festival Slavonije“, a danas „Aurea Fest“), bilo kao član benda,
festivalskog orkestra, kao autor ili kao umjetnik-izvođač na studijskim snimkama za istoimeni festival, povremeno na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ u Pitomači, festivalu „Šokačke pisme“ u Županji,  svojevremeno „Brodfest“ u Slavonskom Brodu…

Također, uz festivale tamburaške glazbe sudjelovao sam u mnoštvu emisija posvećenima tamburaškoj glazbi poput: Etnokajda, Lijepom Našom, koje su emitirane na našoj nacionalnoj televiziji,
na lokalnim televizijama i radijskim postajama koje su imale emisije vezane uz tamburašku glazbu, na Hrvatskom radiju u emisiji „A sada mi“…i još mnoštvu sličnih emisija. Od 1995. do 1998. god. nastupam sa „TS“ Tkanica na raznim koncertima, festivalima…od kojih bi izdvojio svoj prvi javni nastup 1997. god. na festivalu „Zlatne žice Slavonije“ sa skladbom „Uzalud vam i srebra i zlata“ na kojoj uz ulogu izvođača, sudjelujem i kao aranžer. To je ujedno i moja prva audio snimka u izdanju Croatia Records-a na kojoj sudjelujem kao umjetnik izvođač. Od tada kreće moj estradni put, te ujedno i put studijskog glazbenika.

1998. godine sa još dvojicom svojih kolega iz TS-a Tkanica prelazim u novoosnovani tamburaški sastav „Širok Šor“ u kojem provodim narednih 8 godina. U tom periodu snimili smo nekoliko albuma na kojima sam sudjelovao kao skladatelj i tekstopisac, te aranžer velike većine skladbi, na kojima sam odsvirao sve instrumente u studiju.

2001. god. u izdanju Croatia Records-a izlazi album „TS-a“ Širok Šor „U srcu mi jedna želja“, zatim 2003. u izdanju Hit Records-a izlazi album „Lumpuj do zore“, te 2006. u vlastitom izdanju izlazi album „Zeleni se livada“. 2006. godine željan daljnjeg napretka i stvaralaštva, prelazim u također novoosnovani tamburaški bend „Prijatelji“ sa kojim nastupam narednih 10 godina. Iste godine na poziv Hrvatske bratske zajednice iz SAD-a tamo i putujemo, gdje održavamo nekoliko koncerata za naše iseljenike. Za potrebe tog putovanja snimamo dvostruki CD u izdanju Aquarius Records-a pod nazivom „Jedna je Hrvatska“. Na prvom CD-u uz nekoliko autorskih skladbi snimljene su tradicionalne pjesme iz svih krajeva Lijepe Naše, a na drugom su obrade svjetskih evergreena, te dva moja autorska instrumentala. Na tom albumu također sudjelujem kao aranžer, te studijski glazbenik svirajući većinu tamburaških instrumenata u studiju. Sa „Prijateljima“ je također slijedilo redovito nastupanje na raznim festivalima, od kojih najčešće u Požegi na festivalu „Zlatne žice Slavonije“, mnogobrojnim koncertima diljem naše zemlje, ali i diljem Europe. 2015. god. nominiran sam za nagradu STATUS Hrvatske glazbene Unije, koju iste godine, točnije 20. listopada s ponosom preuzimam na svečanoj dodjeli u Rijeci, u Pogonu kulture. 2016. god. izlazim iz „TS-a“ Prijatelji i na poziv gospodina Miroslava Škore priključujem se njegovom pratećem bendu s kojim nastupam narednih 8 mjeseci diljem Hrvatske i Europe. Uz koncerte i televizijske nastupe izdvojio bih dva koncerta u Lisinskom. Prvi koncert održao se pod nazivom „Mene zovu tambure“. Održana su četiri koncerta zaredom od kojih je jedan snimala i Hrvatska Radiotelevizija, te ga naknadno emitirala na svom programu u dva dijela. Drugi koncert pod nazivom „Ne vjeruje srce pameti“ također je održan tri dana za redom. U lipnju 2017. god. postajem član respektabilnog benda u tamburaškoj glazbi – Berde Banda. Nadalje, uz sve ove „bendovske“ angažmane od 2007. godine član sam Brodske udruge tamburaša (BUT), te Brodskog tamburaškog orkestra (BTO), čiji sam redoviti član do danas. Od 2001. – 2006. god. bio sam član orkestra „Zlatne žice“ pod ravnanjem prof. Veljka Valentina Škorvage. Također, od 2006. – 2012. god. sudjelovao sam kao izvođač „Hrvatskog tamburaškog orkestra“ (HTO) na koncertima u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski pod nazivom „Šokačka rapsodija“ u organizaciji „Šokadije“ iz Zagreba. Uz ulogu instrumentalista imao čast pisati aranžmane za taj veliki orkestar, te se u nekoliko skladbi pojaviti i kao vokalni solist. Sa HTO-om također 2009. godine nastupam u glasovitoj bečkoj dvorani Wiener Konzerthaus, te 2010. u koncertnoj dvorani Muvesztek Palotaja u Budimpešti. U tom razdoblju u izdanju „Šokadije“ – Zagreb izlazi nekoliko audio i video izdanja „Šokačke rapsodije“ na kojima sam sudjelovao kao umjetnik-izvođač. Nakon tri godine stanke 2015. u organizaciji Rotary kluba iz Zagreba istoimeni orkestar ponovno u Lisinskom održava koncert čija su sredstva namijenjena za pomoć poplavljenim područjima Slavonije. Kao studijski glazbenik snimao sam, i naravno još uvijek snimam za mnoge bendove i soliste. Među njima su već dobro poznati izvođači tamburaške, ali i zabavne glazbe: Jacques Houdek, Miroslav Škoro, Šima Jovanovac, Viktorija Kulišić Đenka, Boris Ćiro Gašparac, Gazde, Trio Gušt, Zdenka Kovačiček, Miro Ungar, Krunoslav Slabinac Kićo, Tereza Kesovija…i još mnogo više ili manje poznatih izvođača.

Od svega bih izdvojio nekoliko zadnjih albuma koje sam snimio u suradnji s producentom Tihomirom Ivanetićem, za izdavačku kuću Croatia Records. 2014. god. snimamo album pod nazivom „Ljepote takve nij’“ na kojem sam aranžirao 8 od 9 skladbi te odsvirao sve instrumente u studiju. Na albumu su se kao solisti tako redom našli: Arsen Dedić, Jacques Houdek, Đani Stipaničev, Hanka Paldum, Sandra Bagarić i Martina Tomčić, Giuliano, Ervin Baučić te Igor Delač. To izdanje je dobilo nominaciju za nagradu Porin u kategoriji – najbolja muška vokalna izvedba. Nominiran je Jacques Houdek. 2016. god. izlazi album Jacquesa Houdeka pod nazivom „Tko je srce u te dirn’o“ na kojem sam također radio sve aranžmane te odsvirao sve instrumente u studiju. I ovaj album je nominiran za nagradu Porin kao najbolji tamburaški album. Obzirom da album nije dobio nagradu Porin, ali je dobio odlične kritike, kako struke tako i publike, za isti je napravljena velika promocija 2017. god. povodom Valentinova u „KD“ Vatroslav Lisinski gdje je Jacquesa i njegove goste Krunoslava Slabinca Kiću i Veru Svobodu pratio orkestar pod mojim imenom i ravnanjem. Iste godine kombinacija skladbi s Jacquesovog albuma „Tko je srce u te dirn’o“, i albuma „Ljepote takve nij“ izlazi i u instrumentalnim verzijama na kojima sam sam umjesto vokalnih dionica odsvirao solo na nekom od instrumenata iz tamburaškog opusa. Album izlazi pod nazivom „Zlatni Hitovi 9“ u izvedbi Rockoko Orchestra – čiji sam također član. Krajem 2017. god. u izdanju Croatia Records-a izlazi još jedan instrumentalni album pod nazivom „Zlatni Hitovi 10“ – Magical Movie Music, također u izvedbi Rockoko Orchestra. Kako naziv kaže, riječ je o poznatim filmskim temama. Na tom albumu sam također odsvirao sve tamburaške instrumente osim ritam sekcije. Krajem veljače 2018. god. po drugi puta sam počašćen primiti veliko priznanje Hrvatske glazbene unije – nagradu STATUS. Istu nagradu dobivam i 2019., te 2020. godine. Sretan sam i ponosan što je stručni žiri prepoznao moj rad proteklih godina, te mi ovom nagradom pokazao da se kvalitetan i uporan rad isplati. Do danas u arhivi huzip-a pod mojim imenom postoji više od 1 300 skladbi na kojima sam sudjelovao kao umjetnik-izvođač, te u bazi ZAMP-a preko 300 skladbi na kojima sam autor ili koautor.